Naselje Kostanjica nalazi se u Bokokotorskom zalivu i ime je dobilo po šumama kestena tj. „kostanja“, kako se na lokalnom dijalektu kesten naziva.Kostanjica se nalazi u okviru Prirodnog i kulturnoistorijskog područja Kotora, koje je od 1979. godine upisano na UNESCO-vu Listu svjetskog nasljeđa.Najveća vrijednost Kostanjice jeste njen sačuvani kulturni pejzaž koji čine jedinstvena šuma kestena i lovora, kaskadni terasasti vrtovi sa obradivim površinama i voćnjacima (na kojima su se još u 15. vijeku nalazili vinogradi opatije Sv. Đorđa i peraških porodica) i grupacije tradicionalne arhitekture utkane u ovaj pejzaž. Ovakav karakterističan kulturni pejzaž predstavlja identitet Kostanjice, i doprinosi
raznolikosti i bogatstvu područja Boke.
Uslovi za zadovoljavanje vjerskih potreba u samoj Kostanjici stekli su se relativno kasno. Crkva sv. Ivana Krstitelja u Kostanjici sagrađena je u 19. vijeku. Nakićenović za godinu izgradnje navodi 1851, a Milinović gradnju vezuje za drugu polovinu 19. vijeka i graditelje braću Đuriće iz Mokrina. Pravoslavna crkva izgrađena je još kasnije. Po navodima Milinovića, kompleks crkve Sv. Gospođe
sagrađen je 1925. godine, a groblje prethodne 1924. godine. Oba sakralna kompleksa posjeduju značajne ambijentalne, ali relativno skromne spomeničke vrijednosti.
Vrijeme pretežno turske vlasti u Kostanjici traje dva vijeka, od pada Herceg Novog i Risna 1483. godine, do oslobođenja Risna od Turaka 1684. godine,
Prema Pisanju Popa Nakicenovica u Kostanjici žive sledeća plemena:
Brkovici iz Popova, XVII vijek.
Sijerkovici iz Niksica, XVII vijek.
Todorovici iz Zagulja. XVII vijek.
Vulovici iz Hercegovine. XVII vijek.
Tomanovici iz Rovina. XVIII vijek.
1920 godine u Kostanjici se otvara Narodna citaonica.
1921 godine u Kostanjici se osniva i Tamburaško društvo koje je od 1921-1941 godine nedjeljom i praznicima i prilikom prerdbi uvijek zabavljalo publiku.
1953 godine u Herceg Novom ovo tamburaško društvo je pohvaljeno i nagrađeno.
1932 godine je osnovano i Sokolsko drustvo Morinj-Kostanjica koje je vodio i to veoma uspješno Vicko M. Dabovic.Drustvo je imalo gimnastičke sprave i rekvizite a ucestvovalo je na takmicenjima u Tivtu,Cetinju,Ljubljani i drugim mjestima.
Prem tvrdnji mještana Kostanjice bio je i VK Omladinac koji je igrao u drugu vaterpolo ligu i zadnji kapiten je bio Đenko Dabovic, klub je prestao sa radom kad je došlo do raspada SFRJ.
U novije doba osnovan je i KSR AMA Kostanjica koji je postigao zapažene rezultate na takmičenjima u zemlji i inostrantvu.
Osnovan je i Boćarski Klub Kostanjica gdje se ljeti odigravaju prijateljske utakmice između našeg i ostalih klubova. |